Na ovim izborima glasale su i nindže

Danas je vec 10-ti april…Prošla je cela nedelja od kako su se izbori završili ali mi ne bi bili nebeski narod da ih tek tako ostavimo iza sebe…Moramo mi jos par meseci posle izbora da se bavimo njima i da budemo eksperti i nekakvi politički analitičari inače izbore kao da nismo ni imali…

Tog drugog aprila na listiću smo imali čak 11 kandidata za predsednika…Na ovako malu državu mi smo uspeli da stavimo njih 11 na onaj mali jadni listić…Svako od njih morao je da sakupi minimum 10.000 potpisa onih koji podržavaju kandidaturu…Nije da sumnjam…ali jeste čudno kako su neki od tih kandidata za kratko vreme uspeli da sakupe te potpise…Ok…sakupili ljudi to i krenuli u kampanju…To je posebna priča…Uvek i za svake izbore govori se kako je baš ta kampanja najprljavija…Lično meni kao nindži svaka politička kampanja je prljava…Nije to sada da ja nešto morališem…Tačno je…i ja sam se bavio nekakvom politikom ali sam shvatio da to nije za mene…ne razumem se…glup sam za to keve mi Nevenke…….Znam samo da sam bez obzira na kampanju imao svog favorita i znao za koga ću glasati…

Kao i svaki nindža tog drugog aprila poneo sam svoju olovku na biračko mesto…Neće meni niko nametati svoju volju pa makar to bilo i postavljanjem nekakve hemijske olovke na biračkom mestu…Nisam se dao keve mi Nevenke…Znao sam da će i na biračkom mestu oni tamo terminatori iz biračkih odbora da mi se nasmeju i da mi onako kroz ljubaznost sugerišu da glasam baš za njihovog kandidata koji ih je postavio tu na tim kutijama…Ušao sam samouveren…Sve znam…i broj biračkog mesta…i koji sam broj u biračkom spisku…Stigao mi poziv par dana ranije…setila me se Srbija da postojim…Prilazi mi jedan krupan gospodin…
– Dobar dan, došli ste da glasate?
– Da, naravno… – negledajući njega jer nisam želeo da potpadnem pod njegov uticaj…Cuo sam da tu neke stranke postavljaju svoje ljude koji znaju da hipnotišu…i ti kada udješ…on te kao nešto pita…ti ga pogledaš u oči…i ono fik…gotovo…hipnotisao te…glasaš tamo za njegovog kandidata iako nisi hteo pa se posle čudiš kako je neko dobio izbore…On mene pita da li sam došao da glasam…ej…pa ne možete mene zeznutim forama…pazi…da li sam došao da glasam na dan izbora u mesnu zajednicu…ne…došao sam da vidim da li je mesna zajednica na istom mestu kao i pre godina dana…
Prilazim nekom liku koji mi traži ruku…Hoće sa onom lampom da proveri da li sam već negde glasao…E moj bato misliš da ja ne znam šta ti tu radiš…Sve znam…Svi ste provaljeni…Pružam ruku…ali iskusno drugom rukom pokrivam oči…Znam ja da ta lapma ima onaj efekat sličnom kao u filmu Man in Black…samo što ti tom lampom ne brišu celo sećanje…već samo onaj deo u mozgu što služi za glasanje…pa onda si zbunjen…ne znaš za koga ćeš glasati…Zato oni kao dva tri puta onom lampom proveravaju pa onda stisne drugo dugme…skriveno…i tačno ti sugeriše da glasaš za njegovog kandidata…Neće moći druže…Ovaj nindža je spreman na sve!…Ne dam se…Osmehnem se pobednički pa produžim dalje…
Sada su tu neke devojke…fine…lepe…ljubazne…Jedna mi uzima ličnu kartu…kao proverava da li sam to ja na slici…a slika kao da je na njoj osvetnik Zoro…ne prepoznajem se…crno bela…Ona gleda dve sekunde u ličnu kartu…kao provalila je da sam to ja…vraća mi ličnu kartu…i uzima od mene onaj poziv za glasanje…Diktira devojci do nje…Ja gledam u veliki prozor sa strane…ne nasedam na te trikove, dekoltee, pitanja……Znam da oni posebno imaju obuku da ti privuku pažnju pa onda njih tri, četiri udruženim snagama pokušavaju da te hipnotišu…To je kao organizovani kriminal…samo nije pravi kriminal…Odlično znaju ko šta treba da rade…U takvoj situaciji treba pronaći beli zid, staklo ili ogledalo i tu gledati sve vreme…To sve odbija te frekvencije koje one šalju…Ako nema belog zida, stakla ili ogledala…obavezno zatvoriti oči!…Provalio sam ih odmah…zato sam svoj pogled prikucao za staklo…
Daju mi olovku da se potpišem…Olovka plastična…providna…Sve mi je jasno!…NE!…Imam svoju hemijsku…Nećete vi meni nametati vašu volju – pomislio sam i nasmejao se svojoj pobedi…Glasno sam se nasmejao neka i oni znaju da sam ih pobedio!…Stavljam svoj potpis na nekakav spisak…unatraške…skroz levo…Jedna od devojaka drži lenjir odmah iznad mog potpisa…Na lenjiru brojevi!!!…Pa nisam sisao vesla sestro – pomislio sam…Žmurim…Udaram potpis…Smejem se glasno da svi čuju da sam pobedio!
Oštar iskorak levom nogom…napravim korak…Još jedna devojka ispred mene…Gleda me u oči…NEEEE!!!…Brzo sam skrenuo pogled i zgrabio onaj glasački listić koji mi je pružila…levom rukom držeći ga sa leve donje strane…Ima crvenu brojanicu na ruci…Sve mi je jasno!…
Momak do nje prilazi mi sa onim sprejem…Traži mi desnu ruku…Znao sam…Pružio sam ruku i sačekao da me obeleže ali sam u tom trenutku zadržao disanje…Ne dišem…Znam da isparenja iz tog nevidljivog spreja imaju uticaj da ne znaš za koga si glasao…već se uveče samo iznenadiš kako neko ima toliko glasova…
Odlazim ka klupama gde se glasa…Brzo se krećem ka specijalnim snagama biračkog odbora…Jednom…pa drugi put…Naglo…Gledaju me i znaju da sam ih pobedio…Jedna od onih devojaka odmahuje glavom…na sebi ima beli duks…Pored nje druga devojka u plavoj majici…Čudno me gleda…Kao da joj nije jasno kako su provaljeni…Pa sestro ja sam nindža i već duži period bavim se političkom analitikom…Sve znam!…Klimam glavom u znak pobede…
Ponosno zaokružujem broj ispred kandidata kojeg podržavam…Svojom hemijskom!…

Savio sam listić…prišao onoj plastičnoj providnoj kutiji…ubacio…Idem kući da gledam vesti…Znam da mnogo ljudi ne zna da se zaštiti od svega ovoga i da će se uveče čuditi kako njihov kandidat nije pobedio…

Ko je pobedio?…Ko je izgubio?…

Bez obzira na sve…nindže su glasale i mirno gledali vesti uz kaprićozu…!

16 Comments

Ostavite odgovor na Djole Odustani od odgovora

Your email address will not be published.


*


Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.